Regata na brancina

Morala sam da podijelim ovaj dnevnik mog dragog poznanika mladog studenta, ocito strastvenog ribolovca!

Predivno je opisao ovih par dana provedenih na nasem Jadranskom moru, pecajuci dok sam ja plovila na drugoj regati par milja i par otoka dalje! Nazalost se nismo susreli da bi mozda i okusila neke od upecanih delicija! Pa evo sta sve Pero ima za reci !

Jedrilica je plovilo za uživanje u tišini i zvuku jedara, no često jedriličari za sobom vuku pokoju varalicu za luceve i slične ribe, a ako je netko zagriženi špiner, svojoj posadi će priskrbiti slasne večere s ulovljenim brancinima i ostalom kvalitetnom ribom

Napisao Petar Sabolčec, fotografije arhiva autora

       Došla je jesen na vrata, a s njom i postepeno pogoršanje vremena. Na moru se riba nakon ljetnih vrućina i uglavnom prebistrog mora počinje aktivirati u nešto mutnijem moru. Makar je ovo čudno vrijeme zadnjih godina poremetilo sve pa tako i vrijeme i više nema nikakvih pravila. Odlazimo na dogovoreno jedrenje, muška ekipa od šest članova nazvana „Regata.“ Ja  sam kao „mali od palube“ zadužen  za ulov i riblji ručak – u čim većoj mjeri. Makar je njima u prvom planu zezancija, gradele, klopa i cuga, meni je u prvom planu na moru uvijek sportski ribolov, točnije spinanje.

Oprema

Uz pribor za spinanje uvijek ponesem dva štapa za panulu pa potopim pokoji veći vobler, sabiki ili neku kombinaciju. Ima tu puno mogućnosti za panulu. U ovom slučaju, pošto plovimo jedrilicom otprilike 2-6 milja odlučujem se za uske dugačke varalice od 8 – 20cm. Najboljima su se pokazali: SG Prey u svim veličinama, Duo Slimovi također u svim veličinama, Sakura Smart Minnow od 11 cm i legendarni Magabass Ito Vision 110. Sve od ovih varalica koristim naravno i za jači spin s obale. Od spinerskog pribora uvijek nosim ultra light i light šapove. U ovom slučaju Cormoran ULX 180 cm akcije bacanja 1- 9 g,Gunki Saburau 183 cm, akcije bacanja  2 – 7 g, 185 cm i akcije bacanja 2 – 7 g te Crazy fish Perfect jig 230 cm akcije bacanja 3 – 15 g. Ultra light štapiće sam odlučio upariti s rolom Shimano Rarenium 3000 SFA na kojoj je bila namotana upredenica Sunline Super Pe 8 lb na jednoj špuli a na drugoj Sunline Momentum 4 x 4 deklarirane snage 14 lb. Crazy-ja sam naoružao s Daiwa Luvias 2510 PE-H i na nju sam namotao novu špagu Varivas Sea Bass 0.8PE. Od florokarbona koristim najviše Seaguar FXR u rasponu debljina od 0,165 – 0,26 mm. Ostali fluorokarboni od Seguara su mi se isto dobri pokazali ali za sada nisam našao boljeg od FXR-a. Fluorokarbon spajam s špagom FG čvorom, koji je na prvi pogled jako kompliciran, ali kada ti ga netko pokaze zapravo se jako brzo može zavezati. Zahvaljujem legendi hrvatskog spina Željku Ultegri Kuku koji me jednom prilikom dok sam piko grgeče na Bundeku naučio FG knot u svega par minuta. Fluorokarbona stavljam uglavnom 2 dužine štapa, oko 4 – 5 metara, jer mi je ciljana lovina brancin koji je jako oprezan. Realno je dovoljno 1,5 – 2 metra ali ja često vežem, mijenjam, gubim varke. Kako ne bih gubio špagu koja je skupa, radije stavljam više fluorokarbona pa ponovo spajam fluorokarbon i špagu tek kada mi je predvez manji od metar i pol. Od sitnog pribora za spin jedino su potrebne dobre kopče. Tu nema dileme. Ručno rađene kopče prijatelja Chealsea nikad nisu iznevjerile. Istina za volju, zimi se malo teže otkopčavaju ali su vrh.

Put do Kremika

Krenimo napokon u jesensku avanturu zvana „Regata“. Krenuli smo pravac Ličkog Osika koji nam nije bio početno odredište, ali je bila usputna destinacija za pojest ličku janjetinu. Dečki od prije znaju da sam pobornik C&R ribolova pa odlučuju osigurati svoje prazne škembice za par dana. Nakon dobre klope stižemo u Kremik koje nam je već par godina početna točka za istraživanje i uživanje u našem prekrasnom Jadranu. Po dolasku odlazimo u nabavu do Primoštena. Navečer se vraćamo na brod i dogovaramo okvirnu rutu koja će ovisiti o vremenu s obzirom na to da su najavljivali kišu i jake nalete bure.

img-20161008-wa0006

Kremik

Ja sam ostatak večeri odlučio iskoristiti za pretraživanje marine u potrazi za nekim predatorom. Kada kažem predator uvijek mi je na umu brancin, jer me ta riba jednostavno fascinira. Ima takve oscilacije u svome ponašanju da je to za ne vjerovati koji puta. Nekad ga možeš uloviti na bilo što, a nekada ga ne možeš ulovit makar ga vidio i nudio mu sve i svašta i kako bi moj tata rekao možeš mu samo stavit soli na rep. Lukavac je ta riba zato ga i volim loviti. Svaki put kad ga ulovim samopouzdanje mi skoči i sve sam sigurniji u svoje vođenje varke i tehniku, dok s druge strane zna “ubiti” čovjeka sa svojim konstantnim praćenjem varki ili pak ne zainteresiranošću. Pa se često puta u takvim trenucima znam zapitati što krivo radim? Uglavnom odgovora nema, ako on neće zagrist jednostavno neće, makar mu i njegovu omiljenu hranu stavio pred nos. No, vratimo se mi Kremiku i špinanju. Na brzinu slažem pribor, trpam sve potrebno u torbicu i ostatak silikonaca u jaknu, uzimam Crazy-ja, Luvias i krećem u novu avanturu. Primjećujem kako kroz cijelu marinu svjetlo tuče u more i prijašnjih godina tu sam po danu kroz cijelu marinu znao vidjeti Brancina. Osim njega, prošle sam godine vidio veliko jato škarama i strijelki koje sam uspješno lovio. More je bistro, vjetra nema i uvjeti su daleko od idealnih ali aktivnosti ribe ima. Kod samog gata počelo je nešto „kuhati“ po sitnoj ribi koja se skupljala na svjetlo. Umirio sam se i bacao silikonce od 3“ za početak. Kada sam shvatio da se radi o Škarmu prešao sam na veće gume, kasnije na voblere, ali nije se dao isprovocirati. Odlučujem to mjesto malo pustiti na miru i vratiti se kasnije. Ipak je marina velika. Dignem malo glavu,osvrnem se oko sebe i primijetim jake reflektore kod benzinske crpke na kraju marine. Pri odlasku do pumpe, ispod jedne jahte koja je na krmi imala svjetlo, u moru  se skupio pozamašan broj cipla i sitne ribe. Pokušavam nakratko tu, ali krajnja destinacija mi je benzinska crpka. Nisam ni tu imao prevelikog uspjeha.

img-20161009-wa0040

Nakon usputnih pokušaja gdje sam vidio aktivnost ribe napokon dolazim do benzinske. Pazeći da sijenom ne pređem rub tame u moru (jer u protivnom tu ribolov mogu zaboraviti) pogledam pod svjetlo i imam što vidjeti. 4 škarama lagano plivaju uokolo ali ne u klasičnoj formaciji jata, nego svako po svome. Od njih 4 jedan mi je upao u oko jer je bio pozamašnih dimenzija. Po mojoj procijeni riba preko metra i to dobro preko metra. Odmah pokušavam s najvećim voblerom kojeg imam trenutno kod sebe i kojeg mogu baciti s štapekom do 15 gr. Twič, brzo vođenje bez twiča, pa s twičem, ovako i onako ali neće. Sve što sam imao od guma, jigova, voblera sam pokušao, ali nisu ni zainteresirani. Očito nisu gladni ili je more toliko bistro da kuže prevaru. Odlučujem otići do broda po jači pribor jer da mi lupi bilo koja od tih riba pitanje je da li bi je izvukao na suho. Pogotovo sa tako laganim priborom. Putem do broda kontaktiram kompića Nikolu što da radim? Kaže on da je vidio u časopisima da im Talijani uzimaju mjeru na Duo Slimove. Takva opcija je i meni bila u glavi. Šaljem također poruku i prijatelju Igoru. On potvrđuje to uz par savjeta kako voditi varku. Dolazim do broda uzimam jači pribor koji se sastojio od Black Hole Magic Eye težine bacanja do 150 g i Shimano Biomaster 5000 SW. Slimovi napokon dotiču more. Vodim ih po savjetima, ali kada sam vidio da to ne pali i da nisu zainteresirani vodim ih svakako, po vlastitoj intuiciji. Mogu reći da sam sve probao, ali neuspješno. S mišlju da je sutra novi dan i  da prave avanture tek slijede, u gluho doba noći odlučujem poći leći. U samu zoru polazimo put Paklenih otoka. Iza nas su postavljene panule s gumenim lignjicama. Cijeli se dan ništa nije dogodilo, pomalo čudno za ovo doba godine.

Vela Luka – Korčula

Popodne dolazimo u Vela Luku, makar je prvotni plan bio da idemo u Milnu. Odmah odlučujem prošpinat dok je dan, da prokužim karakteristike terena, te saznajem kako i gdje loviti po noći. Sa silikonom pretražujem teren na desnoj strani uvale. Nedugo zatim primjećujem da se skupljaju auti koji čekaju trajekt. Sjetim se kako sam puno puta čuo za foru ribolova u pjeni ali nikada nisam ništa tako ulovio. Zašto ne pokušati!? Osim gomile auta, primjećujem prekrasnu plažicu na drugoj strani uvale. Plažica mi se čini kao izgledna pozicija . Po noći bi mogla donijeti pokoju ribu ali i glavonošca. Prije dolaska trajekta pretražujem teren i primjećujem aktivnost ribe po površini na sredini uvale. Mislim si “shit” , nije mi u dosegu. Dolazim na mali molić i bacam prvo Zare ali mi fali još dobrih par metara do najbližeg „kuhanja“ mora. Stavljam jig i bacam malo dalje ali opet fali mi koji metar. Napokon se“kuhanje“ događa nešto bliže. Bacam  preko toga te živčano i brzo počnem voditi jig. Prije same obale primjećujem jig i praćenje fine lice od oko kilu. Naglo prestajem s namatanjem i jig u propadanju munjevito napada lica. Nažalost, promašila je sa zadnje strane varalice i pogodila je predvez. U tom trenutku kontriram i pozdravljam se sa jigom koji je lagano, uz lijepi „flash“, krenuo put morskih dubina. Lica pomalo zbunjena na trenutak zastaje i zatim nastavlja svoj put u velikom plavom. Nakon još par pokušaja light short jigginga krećem dalje pretraživati teren Zarama. Na kopču stavljam Megabass Dog X JR i bacam ga između dvije barke. Prije samih brodica na zaru se zalijeće lica od 20 – 30 dkg, ali se nije dobro zakačila. Imao sam osjećaj da nije lupila dovoljno agresivno kako one to inače rade. Bacam na isto mjesto. Tek nakon 10 – 15 minuta opet se zalijeće na Sakurinu Naju Sub 45. Ovog puta promašuje. Trajekt samo što nije pristao i dolazim na tu izglednu poziciju. Pošto ima dubine odlučio sam se bacati veće gume od 10 cm na najtežim glavama koje sam imao. Nisam imao težu glavu od 5 grama. Bacam u pjenu od Sakurinih Slit Shadova u mojoj najdražoj boji Sexy shad, Fiiish Black Minnowa i Ellova.

Regata na brancina

Do Keitech Easy Shinera i drugih silikonskih slatkiša u svim bojama, ali bez ikakvog uspjeha. Bez upisane ribe cijeli dan, ipak odlučujem prošpinat cijelu uvalu cijelu noć. Na pameti mi je otići do plažice. Između brodova u uvali pretražujem područje silikoncima. Uz pokoji griz sitne ribe koja mi uništava par silikonaca, dolazim do famozne plažice. Prekrasna plažica dužine oko sto metara i iznad nje poredane palme. Ako ne ništa, uživati ću u trenucima provedenim na lijepom mjestu kao iz nekog kataloga. Redom pretražujem dno silikoncima, ali kad te neće onda te neće. Dno je više manje pijesak te nisam imao niti jedno zapinjanje. Ako ne mogu već uloviti ribu zašto ne bih probao uloviti koju lignju ili sipu? Zašto ne!? Stavljam skosu na kopču i bacam. Prolazim cijelu plažu mic po mic i pretražujem svaki centimetar – kako me moj prijatelj Marfi voli zezati!. Nakon par minuta ribolova sa skosom počinje nešto divljački „kuhati“ po plaži. Iz ne znam kojeg principa ne mijenjam skosu i ne ganjam ribu. Nego dalje bacam skosu. Kuhanje mora je brzo prestalo. Dalje bacam skosu. Neće riba, neće glavonožac. Ne isplati mi se ići spavat, za sat, dva je jutro i najbolje vrijeme za Branka. Što krivo radim? Svašta mi je prolazilo glavom. Dok su mi se razne misli vrtjele po glavi, riba opet počinje „kuhati“po plaži. Mislim si još ovaj zabac skose i idemo ganjat ribu. Bacam skosu i pred sami kraj plaže, kada sam je mislio izvadit  jer se “kuhanje”  i dalje nastavlja, špaga mi krene u propadanju. Bum, kontra! Imam nešto napokon! Po borbi znam da nije lignja već šlapa( tako zovem sipe jer se objese ko šlape i stvarno je rijetkost da one zapumpaju koji puta). Vadim je polako i pokušavam je nasukati na plažu, ali plaža je prestrma i pada mi sa skose. Odmah uzimam nadglavnu lampu palim je i uperim u more. Nije daleko pobjegla. Bacam joj skosu ispred glave i ona ju napada. Kratko pogledam kako se skosa smijesila u krakovima i kontriram u drugu stranu. Napokon upisujem barem nešto. Lijepa sipa ipak je nagradila upornost. Nedugo zatim riba opet počinje divljati po površini. Odlučujem probati brzim vođenjem voblera ( Duo Relis 80 SP, Sakura Akaru 80 SP, SG Pray 80), ali bez uspjeha. Kasnije probam Zarama isprovocirati griz bacajući preko „kuhanja“. Vidio sam svega jednu brazdu iza zare, ali bez konkretnog napada. Kroz cijelu noć je riba bila aktivna na površini i ganjala sitnu ribu, ali nisam uspio dobiti griz.

Regata na brancina

Nakon neuspješnog pretraživanja cijele uvale, odlučio sam se vratiti do trajekta, gdje reflektor pored plivarica tuče u more. Bacam skosu ali bez uspjeha. Prije same zore riba mi isprati skosavicu do svijetla i nestane u tami. Odmah stavljam na kopču najveće što imam, a to je Fiiish Ell od 15 cm. Bacam ga u mrak. Cupkam pri dnu s njim. Počinjem ga brže vući i dobivam griz. Kontra, osjetim ribu na tren i namatam ostatak praznog fluorokarbona. Strijelka mi je cvikala. Dok sam vezao novu kopčicu ispod mojih nogu prolazi lijepa stijelka od par kila. Svitanje je počelo. Bacam dalje silikon jer zora samo što nije. U samu zoru za silikonom primjetim jato lica od 1 do 3 kg kako ga prate ali neće udariti. Na kopču stavljam Sakurinu Naju 85 u dekoru cipla i bacam. I dalje prate. Nakon par praćenja napokon se jedna odlučuje za udarac. Rola napokon zuji i pjeva moju najdražu pjesmu. Nije izvukla puno špage te joj uspijevam okrenuti glavu prema sebi. Ona maše glavom kao blesava i Naja se lansira poput rakete, ne baš predaleko od moje glave. Mislim si dobro, bar su tu i počele su grist. Uz kiseli osmjeh bacam blizu preko istog jata. Vodim Naju a one ponovo samo prate iza nje. U sekundi primjećujem kako se nešto diže iz dubine i lupa ponovo po Naji. Bammmm!! Imam je!! Rola ponovo zuji te moja omiljena pjesma počinje. Mislim si, ovo je malo veća lica od prošle. Par bjegova i uspijevam dovest ribu pod noge, ali nema oblik lice. Pogledam bolje i shvatim da je Brankos. Uspijevam ga smiriti na površini. Ali ima sad jedan problem, kako ga dići na trajektni mol koji je visok par metara?! Zvati dečke u ranu zoru nije opcija. Skidam brže torbicu i legnem na pod. Ispružio sam ruku i fali mi dobrih metar. Gledam Branka kako se zakačio samo na zadnju trocu i nisam siguran da ću ga vidjeti na suhom. Ispod njega lice divljaju, ništa im nije jasno. Pošto se u potpunosti umirio, uz misli budi samo dalje miran i nemoj se tresti, odlučujem primiti predvez i dići ga. Primam oprezno predvez, polagano ga motam oko ruke i šapućem : „nemoj se trest, nemoj se trest. Budi miran!“. Dižem ga polako te ga uspijevam prebacit na mol. Wuuuhuuu! Napokon ulov. Uz ne preglasan vrisak sreće( ispričavam se ako sam nekog probudio) uzimam mobitel te ga slikam. Prekrasan Brancek od preko kile ipak je izvukao noć i pokazao mi da ništa krivo ne radim. Nego jednostavno oni jedu kad su gladni, a ne uvijek kada ja lovim. Nije tu kraj, dalje su tu lice i oblačno vrijeme prije najavljene kiše. Bacam dalje Naju ali oni i dalje prate. Dobrih 2 i pol sata poslije ulova Branka sam im ponudio apsolutno sve što sam imao kod sebe od jigova, silikonaca i zara. Jednostavno su se opametili i samo pratili šta god sam im ponudio. Tu i tamo bi koji zakuhao tik iza varke, ali da ju je htio pokupit sigurno bi je pokupio. Na kraju stavljam na kopču svoju omiljenu varku. Custom made Ciplić od Tmartija koji je majstor Tiho napravio. Ta varka ima posebno mjesto u mojoj kutiji ali i posebnu priču. Meštar Tiho je pomiješao boje napamet i teško može napraviti istog u istom dekoru. Ta varka meni lovi kada ništa drugo od Zara neće. Dovoljno je reći da je već jednom bila ponovno na lakiranju, a nije daleko ni od novog lakiranja. Tiho mi je po tom cipliću napravio par kopija u  različitim dekorima i ovim putem mu se zahvaljujem. Ručno rađene varke i ja smo posebna priča, ali o tome ćemo drugom prilikom. Malo umoran odlučujem otići do broda i nešto pojesti. Nakon doručka dokapetan Tomo mi se odlučuje pridružiti. Slažem mu Gunkija, na njega stavljam Rareniumku sa špulom gdje je jača špaga. Tomo je inače lovac i ima u sebi to nešto kako treba prevariti životinju. Iako početnik, vrlo ga brzo učim kako voditi Zaru. Kada netko kuži princip, kuži ga. Zara mu ide cik-cak što je najbitnije, uz još malo vježbe naučiti će on svašta. Ispravljam ga koliko mogu usput i krećemo u novu avanturu. Krajnji cilj nam je ponovo plažica.

Regata na brancina

U šetnji do plažice bacamo zare uz brodice te međusobno kukamo kako smo se loše obukli i kako ćemo uskoro biti mokri kao miševi. Usput smo naletjeli na nautički dućan. Bez razmišljanja se vraćamo do broda po novce i kupujemo kabanice. Navlačimo kabanice preko onoga što imamo na sebi i idemo dalje. U „ćakulanju“ s prodavačem koji naravno „sve zna“ otkrivamo gdje su strijelke, lice i brancini. U nekim mišljenjima se nismo složili, ali kada je rekao da su brancini u plitkoj uvali na kraju zaljeva, složio sam se. Razmišljam, zašto onda noćas na istoj poziciji nisam imao niti jedan jedini griz? Bacamo Zare, tu i tamo meni nešto zakuha iza same varalice ali bez pravog udarca. Dolazimo do uvalice i dalje bacamo Zare. Mijenjao sam ih po nekom vlastitom nahođenju. Tomeku sam na štap stavio legendarni Top Prey 80. O legendarnoj Zari ne moramo puno pričati. Meni je tu varalicu najlakše voditi, a moji počeci su krenuli s tom varkom. Prošli smo pola uvale bez griza. Dolazim na sredinu uvale i bacam čim dalje mogu Naju 85 u dekoru cipla. Vodim Zaru i nekih 20 metara od mene bez brazde iza varke samo odjedmom bammmm!!! Rola opet zuji. Vičem Tomeku: “Imam ga!” Lagano zamaram pristojnog Branka. Kada sam ga krenuo nasukavati na obalu za njim se zalete par brancina koji su ga pratili. To ne bi bilo ništa čudno da se jedan od njih nije nasukao. Nije se nasukao jer se previše zaletio, nego je bio ogroman. Brancinčina se nasukala u samu plićinu par metara od obale. Na trenutak stane, pogledala me sekundu u oči,okrene se i ode. Tomek je došao do mene i vidio scenu. Vičem mu: „ Tomek! Bacaj! Tu su! Ima ih još! Jedan ogroman je tu!“ Na šta on meni odgovara: „Znam vidio sam ga!“ i nastavlja bacati Zaru. U šoku jer nikada nisam vidio veću Brancinčinu, primam prevarenog  branceka od oko kilu i skidam mu trocu prstima. Nema vremena za kliješta. U tom naumu on se zatrese i troca mi se fino zabode u prst. Uz malo psovki brzo mu uspijevam izvaditi trokuku. Taman da ću baciti ponovno Naju, a Tomeku par metara od obali bubne prasac i rola mu počne zujati kao blesava. On automatski steže kočnicu divljački da zaustavi ribu. Ja mu vičem: „ Ne stezat! Ne strezat!“ i trčim prema njemu. U tom trenutku Top pray 80 leti preko njegove glave i riba se oslobađa. Ne bih ništa rekao da mu nisam namjestio kočnicu na malo tvrđe, tako da je opće ne mora namještati. Par sekundi poslije, lijevo od mene u samom plićaku nešto počne ganjati ciple. Odmah bacam zaru preko „kuhanja“. Par vođenja cik-cak i bummmmm!!!Rola je na mukama i zuji nenormalno. Odmah sam znao da je to opet on. Moja najdraža pjesma kreće. Nakon prvog bijega otpuštam još malo kočnicu, svega za dva zubca za svaki slučaj. Nakon par bjegova i koprcanja  ogromne Brancinčine u mjestu, odlučujem ući u more. Takvu ribu je riskantno ići nasukavati jer može bilo što u sekundi puknuti. Skidam tenisice, i u tom trenutku on kreće u  zadnji bjeg  desno gdje su bila dva, tri kamena. Jedino kamenje u uvali (zato se i naziva “vuk iz pličine” jer će iskoristiti i najmanju šansu da padne s udice ili da strga). Uspješno dovodim ribu pod noge koja je legla na bok. Zatrčim se do nje uz napeti najlon te je brzo i oprezno primam lijevom rukom za škržni poklopac. Uz veliki vrisak i još veći adrenalin podižem prekrasnu ribu. Poboljšavam svoj osobni rekord na prekrasnih 73 cm užitka i 4,5 kg težine. Da stvar bude bolja, ulovljen je na predvez 0.218 Seguar FXR.  Auti se zaustavljaju uz uvalu i ne vjeruju što vide. Ne vjerujem ni ja, to je bilo poput sna. Ma ni u najboljem snu se nisam nadao takvoj ribi. Nakon par fotki s ribom odlučujemo dalje probati jer smo vidjeli još par lijepih Brancinčića. U usporedbi s ovim macanom ovi su bili „mali“. Nije prošlo niti par minuta i došla je plima, u sekundi se more diglo za 20-30 cm.

Regata na brancina

Što isto može biti jedan od razloga uspješnog ribolova. Mislim da su se tada svi faktori za uspije složili: prava pozicija, kiša, lagano mutno more i kao šećer na kraju dolazak plime. Nakon ulovljenog poglavice nismo imali više događanja. Očito smo ulovili poglavicu i ostali brankosi su bili u strahu. Mokrih nogu, uz veliki smiješak odlučujemo otići nazad do broda. Nakon toga otišli smo u obližnji birc gdje je ostatak posade kartao belu uz domaći pršut i sir, te po koju kap domaćeg plavca. Pridružili smo im se. Nismo ni mi ludi, a bome smo i zaslužili. U kratkom razgovoru dogovorili smo se u istom restoranu ispeći brancine za večeru. Moja posada  je odlučila ići autom razgledat Korčulu. Kasnije u toku dana nisam više ulovio apsolutno ništa. Probao sam još jednom otići do trajektnog pristaništa, međutim lice su nastavile negdje dalje u veliko plavo. Kasnije sam odnio ribe do restorana te izvagao mrcinu. U povratku do broda naletio sam na domaćeg klinca sa polupotrganom rolom i štapom koji je lovio sa skosavicom. Odmah sam ušao u priču s njim. Mislim da se zove Neno i ima 7,5 godina. Kada sam ga vidio kao da sam  vidio sebe u tim godina. Na mojim počecima, kada bi mi netko pokazao kakvu caku ili poklonio nešto za ribolov bio bi najsretniji na svijetu. Odlučio sam mu poklonit par jig glava i nešto silikonaca. Pokazao sam mu kako se lovi njima i naučio sam ga vezati neke od osnovnih čvorova. Mogu reći da mali stvarno brzo uči. Bio je jako znatiželjan oko svega te sam odlučio pokušati s njim uloviti još kojeg brankosa u uvalici. Do mraka smo moj novi kompić Neno i ja lovili ali bez uspijeha. Nakon srdačnog pozdrava otišao sam na večeru s posadom. Dečke sam uvjerio i nagovorio da ne pojedemo najvećeg brancina. Već sam ga odlučio preparirat. Međutim u razgovoru s prijateljem Nikolom odlučio sam ih iznenadit. Samo sam glavu s prsnim i bočnim perajama ostavio za prepariranje, a ostatak sam dao ispeći. Bili su više nego ugodno iznenađeni. U prvom trenutku nisu shvatili što se to nalazi na pladnju. Kada sam im rekao sve im je bilo jasno. Moram priznati da takva riba ima malo drukčiji okus od normalnih manjih primjeraka i jako je ukusna i zasitna. Nakon večere pala je odluka da se dižemo rano i idemo put Brača.

Supetar – Brač 

U sami sumrak dolazimo u Supetar na Braču. Usput smo na Slimove ulovili par krasnih luceva. Ovoga puta pošto je već pao mrak odlučujem ne ići odmah loviti. Nakon razgledavanja grada i večere uzimam sve potrebno i krećem u još jedan cijelonoćni pohod. Duboka trajektna luka s dosta svjetla u moru od lampi na obali dala mi je nadu za ulovom. Opet odlazi trajek te pokušavam nešto iskemijati u pjeni, ali ništa od toga. Ponovno u kontaktu s Nikolom dobivam savjet da probam uloviti koju lignju. On ih je na početku svoje ribolovne karijere tamo uspješno lovio, kako je on rekao na „mrkvicu“. Pokušao sam sve od skosa ali bez uspjeha. Šaltam se ja na brankose jer sam vidio par sijena u tami do samog mola. Prolazim cijelu trajektnu luku ali bez uspjeha. Tu i tamo mi kakva sitna riba uništiti silikonca, ali to je normalno. Ribolov daje i uzima. Tek pred jutro ispod mene se motaju dva brancina oko pola kile. Bacam Black Minnowa 90 i cupkam pred njima. Neće. Bacam malo dalje od njih, vodim varku  s velikim cupkanjima u pola vode. Kada je varka došla do njih a oni  je sa zanimanjem promatrali, otvaram rolu i pustim varku u naglo propadanje. Čim je varka krenula u propadanje jedan od malaca se zalijeće i kupi je. Ne stižem niti preklopiti rolu nego sa rukom na špuli dajem kontu. Imam ribu na štapu.  Probam preklopiti rolu ali mi malo špage bježi te je to bilo dovoljno da se malac oslobodi. Nakon toga sve do prije svitanja jedini događaj je bio ogroma sijena koja mi je prošla pod nogama. Po mojoj procijeni riba 10 + kg. Probao sam joj baciti silikonca kojeg sam tada imao na štapu ali bez uspjeha. Očito se najela u luci i zaputila nazad u veliko plavo. Prije samog svitanja, na Black Minnow 90 nakon dalekog zabačaja i propadanja varke dobivam udarac.

Regata na brancina

Rola opet zuji i pjeva najljepšu pjesmu. Nakon lijepe borbe na suhom se našao i prekrasan šarun koji se u današnje vrijeme rijetko viđa. Svitanje je za mene rezervirano za Zare. Na kopču stavljam SG Top prey 80. Nakon par zabačaja dobivam udarac. Nakon par bjegova malac od 20 – 30 dag koji se zakačio iznad glave i kojeg u stopu prati stariji brat, uspijeva mi se osloboditi pod nogama. Mali primjerci brancina često promašuju trokuke te im se iste nažalost kvače po cijelom tijelu. Nakon malca sam tokom cijelog jutra imao mali milion praćenja lijepih jata brancina ali bez i jednog napada. Nakon par sati ribolova ponovo mi prilazi simpatični dečko na biciklu i pita me – Imali ća – slabo – kažem. Ponovo uđem u priču i saznajem par dobrih pozicija za brankose. Dečko mi želi pokazati pozicije, ali moja posada je već u pokretu za Trogir. Srdačno se pozdravljam i poklanjam mu par varki. Prije pokreta i dalje pokušavam uz samu jedrilicu bacati zaru. Nenadano dobivam udarac na Naju i brzo se vani našao krasan pauk koji i dalje pliva u našem prekrasnom Jadranu. Posada je zaboravila kupiti nešto u dućanu, to koristim za brzinski obilazak trajektne luke još jednom. Taman kad sam došao do vrha mola došao je i trajekt i napravio svoju pijenu. Opet si mislim u čemu je caka? Ajmo probat s Zarama u pjeni. Zašto ne? Bacam Naju iza trajekta koji je fino zapjenio i tek pristaje na mol. Vodim zaru i prije samog trajekta nešto je pokupi kao da nema sutra. Rola opet pjeva svoju pjesmicu. Molim Boga da mi ne ode pod trajekt i naginjem štap u drugu stranu. Uspijevam izvaditi ribu na „čistinu“ i imam što vidjeti. Lijepi branko od oko kilu. Uz praćenje još par manjih ali i većih brancina ubrzo se našao na suhom. Molim domaće dedeke da me slikaju, ali te slike loše ispadaju. Zovem Tomeka i on sa svojim odličnim mobitelom radi prekrasne fotke. Hvala Tomek na svim fotkama. Ipak ima nešto u toj pjeni! Odlazimo put Trogira uz brankosa koji je ponovno spasio cijelonoćno špinanje.

Trogir
Na putu do Trogira ponovno dobivamo par krasnih luceva i na štapu imamo ribu koju ne uspijevamo pomaknuti s mjesta, a koja kasnije pada. Pošto sam prije bio u Trogiru i ne baš uspješno lovio, nisam imao velika očekivanja. Nakon dolaska u Trogir, odlazim do vrha marine dok moja ekipa peče luceve koje sam na brzinu filetirao. Usput bacam zaru svakih par metara međutim ništa. Dolazim na vrh marine koji gleda na trogirska vrata. Bacam Black Minnowa 90 na 10 g glavi i shvaćam da je pozicija jako duboka. Bez griza, vadim BM cijelog izgriženog od strane sitne ribe, ali varka i dalje radi. Na kopču stavljam jig Jigpara 20 g i bacam dalekooooo. U sami sumrak, poslije neuspjeha s jigovima, ponovo bacam silikon te dobivam agresivne grizove u samom površinskom i srednjem sloju mora. Uspijevam napokon zakačiti ribu i vadim strijelkicu od 20 – 30 dag. Ne volim tu ribu, jednostavno zato što radi jako veliku štetu u našem Jadranu. Oštećuje ciple i ne da brancinu i drugim predatorima da se normalno hrane i budu dominantni na određenim područjima gdje bi trebali bit. Hoću napravit lijepu sliku strijelke uz more. Ona se ipak nije složila s tim i iskoprcavši mi se iz ruku završava nazad u moru. Pada mrak i ubrzo dobivam još jednu malu strijelkicu. Radim par lijepih fotografija dok me dečki zovu na večeru.

Regata na brancina

Poslije luceva koji su bili za prste polizat opet sam u kontaktu s Nikolom i ovoga puta s Chealseom koji je bio par puta u Trogiru i zna pozicije. Odlazim do pozicije koje mi moji kolege objašnjavaju. Uz to mi objašnjavaju shemu kako loviti i ostalo. Nakon tuširanja i obilaska Trogira koji je stvarno prekrasan dolazim na brod i na brzinu trpam u torbicu –pederušu sve što mi je potrebno te krećem u nove avanture. Dolazim na poziciju na kojoj ima kurenta kao na poštenoj rječici ili potoku. Idealno za predatora koji čeka u kurentu da mu hrana sama dođe pod nos, te da je on samo zgrabi. Dno je katastrofa. Kamen na kamenu. Ako varka padne na dno možete je zaboraviti. Proveo sam tamo dobrih 3 sata ribolova. U 3 sata ribolova izgubio sam pozamašan broj silikonaca. Jedan jedini griz koji sam dobio na Slit Shada 3“ završio je izvlačenjem ljuskice ribe koja dalje sretno i spretno pliva u dubokom mutnom. Nisam napomenuo da je more toliko mutno da se dno ne vidi niti u plitkom, uz samu obalu. Nakon puno izgubljenih silikonaca odlučujem se ići zabavit sa strijelkicama na početku marine. Prvi zabac – bum,riba. Niti jedan zabac ne prolazi bez udarca po varalici. Lupaju na sve što im se ponudi, a ispod je površine mora. Zare samo prate ali bez udaraca. U tom velikom jatu strijelkica uspijevam ih uspješno loviti na razno razne male voblere i gume. Bacam po svuda. Dobvam ideju baciti uz samu obalu u mrak gdje je trenutak prije nešto “zakuhalo” na površini. Bacam i vodim Megabassa X-55 i odjednom bummm. Nakon kratke borbe na suhom se pojavio malac od cca. 20 dag. koji je nastavio moj uspješan niz ribolova brancina kroz svu ovu avanturu. Ponovo je postotak ulova u svakom mjestu došao na 100%. Nakon kratkog poziranja malac je živ i zdrav vraćen u more da poraste. Osim iznenađenja u velikom jatu strijelki, poput ovog malca,i znenadio me jedan šarun koji je do same obale pratio SG dubokoronca i onda ga naopako cijelog strpao u usta. Zato ne volim strijelke, pitanje je kakve bi se ribe nastanile na vrhu marine da njih nema. Zadovoljan ribolovom, malo prije jutra odlučujem poći leći. Taj isti dan putujemo nazad za Zagreb. Prespavao sam put od Trogira do Kremika i tu je završila jedna u nizu ekspedicija ekipe “Regata”. Svaki put u ribolovu naučim nešto novo. Ovog puta sam naučio da je jako bitno sa sobom imati puno raznovrsnih modela, boja, dužina i razno raznih varalica različitih namjena jer nikada ne znate kada će Vam nešto zatrebati. Treba istraživati, probavati, razvijati nove tehnike jer ribe se jednostavno prilagođavaju našim tehnikama i varalicama. Isto se tako na tržištu pojavljuje jako puno noviteta koje je nemoguće sve popratiti i isprobati. Moj je savjet da se uvijek prilagodite situacije i guštate u ribolovu bez obzira bio to ulov brancina od 4,5 kg ili guštanje u malim strijelkicama. Najbitnije što sam naučio ovaj put je da se upornost uvijek isplati i da more nagrađuje samo najupornije. Zato krenite pravac našeg prekrasnog Jadrana i kako bi moj prijatelj Igor jednostavno reko: „ lagano, lagano!“.

gano!“.

Advertisements

Thank you !

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s